3.2. Klima

Klima Norveške je zbog uticaja tople Golfske (Sjevernoatlantske) struje i zapadnog okeanskog vetra mnogo toplija od klime drugih krajeva iste geografske širine; samo je severni kraj Norveške pod uticajem hladnih masa polarnog zraka, odnosno klima je tamo subarktička. U unutrašnjosti klima je planinska s nešto toplijim letima i oštrim, osetno hladnijim zimama gde su srednje mesečne temperature januara od –11°C do –15°C, a apsolutni minimum iznosi –51°C Karasjoku, ali ipak stabilnija od klime primorja. Priobalni pojas se odlikuje čestim padalinama i vetrom, uz nagle promene vremena. Srednja temperatura zraka kreće se u januaru od –4°C na severu do 2°C na jugu, a u julu od 10°C na severu do 17°C na jugu. Zbog toplog uticaja Golfske struje more se uz obalu ne zaleđuje. Najviše oborina sa maksimumom zimi imaju zapadni pristranci Skandinavskog gorja i to od oko 1000 mm na severu do 3000 mm na jugu. Severoistočni i jugoistočni delovi zemlje imaju najmanje padavina i to od 600 do 700 mm. Snežni pokrivač Norveške traje oko 7 meseci godišnje na severu, 9-10 meseci na planinama i  3-4 meseca na jugoistoku.

U Oslu je srednja mesečna temperatura (s.m.t.) januara –4.7°C, jula 17.3°C i 740 mm padavina, u Bergenu s.m.t. januara 1.5°C, juna 15 °C i 1958mm padavina, u Trondheimu s.m.t.januara –3.8°C, juna 15°C i 3870 mm padavina te u Tromsou  s.m.t. januara –3.5°C, juna 12.4°C i 3994 mm padavina. Iz navedenih podataka možemo zaključiti da temperaturne razlike između severa i juga nisu velike, ali su zato velike klimatske razlike između priobalnog pojasa i unutrašnjosti zemlje.