6.2. Ribarstvo

Norveška ima brojne pogodnosti koje stanovništvu omogućavaju bavljenje ribolovom. Velik broj fjordova, koji zadiru duboko u kopno, pogodna su mesta za mreštenje riba. Dno mora uz obalu prekriveno je muljem što je povoljan uslov za razvoj sitnih morskih organizama koji su hrana ribama. Ribarska flota ima 14 200 ribarskih brodova, no broj ribara opada, osobito onih za koje je ribarstvo samo dopunska delatnost; ima ih oko 23 000. Ulov je 1995.g. iznosio 2.63 miliona tona ribe što ju čini 10-om zemljom na svetu po količini ulova. Glavne su ribarske luke Trondheim, Hammerfest, Bergen, Ålesund i drugi. U severnim delovima, pre svega na Lofotima, prevladava lov na bakalare. Južnije love najviše sleđeve, a na području Stavangera  na jugu, srdelice. Uz to još love losose, škampe i školjke. Na zahtev Međunarodne komisije za kitolov, Norveška je 1986.g. prestala loviti kitove, no 1992.g. usprkos međunarodnim zabranama, ponovno ih počinje loviti. Sve se više uvodi marikultura i to u prvom redu uzgoj lososa i pastrva.